Nisam učitelj koji prenosi naučena ili posuđena znanja. Osoba sam koja je kroz lično iskustvo doživjela preobražaj u svakodnevnim stvarima koje život čine i želim ga podijeliti sa svima vama koji želite krenuti na put lične samospoznaje o tome kuda idete i gdje želite stići. Pri tome vas neću zamarati vječnim pitanjima na koja svako ima lični odgovor ili misli da ga ima. Međutim, tokom niza godina traganja sam otkrila jednu istinu, a to je da je ključ u vjeri! Ključ radosti, istine i uspjeha u životu.
Po mom uvjerenju, postoje dva moguća izvora svih naših akcija koja su nam na raspolaganju – izvor vjere (ljubavi) i izvor straha. Na nama je da odaberemo koji izvor ćemo koristiti kao mjesto na koje se vraćamo da nas napoji sokovima života. Na nama je da upitamo sebe šta zaista želimo od svoga života!? Na nama je da odgovorimo sebi na pitanja o smislu i svrsi našeg života. Na nama je da odaberemo put, ali i način kojim ćemo ići tim putem. Jer nisu jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju. Oni koji su spoznali mudrost života i oni koji lutaju.
Mudrost života se ne uči – ona se stiče iskustvom. To je razlog zašto nas u školi nisu učili mudrosti donošenja odluka niti mudrosti življenja. To je razlog zašto kada završimo škole – zapravo ne znamo puno, i često ne znamo ono što smo naučili na mudar način iskoristiti. Ako nemamo ovu osobinu mudrosti, a Bog je za sebe rekao da je Mudar, teško ćemo se snalaziti u svakodnevnim situacijama, teško ćemo komunicirati sa onima koji su različiti od nas, teško ćemo odgajati djecu, teško ćemo preživljavati poraze, i vidjet ćemo ih isključivo jednodimenzionalno – kao atak na same sebe, a ne kao važne lekcije koje će nam najviše omogućiti napredak unutar nas samih. A unutrašnji napredak je zapravo i jedini napredak – jer jedini je kriterij za sreću i za uspjeh na više , ako ne i na svim poljima života. Pri tome nije toliko važno ostvariti vanjski napredak. Da bismo ovo razumjeli, opet trebamo biti mudri. Jer nije uspjeh u životu ono što neko misli o nama ili što neko s vanjske strane živi. Uspjeh je biti ispunjen u svakom momentu postojanja, radovati se istinski malim stvarima, radovati se bezbrojnim mogućnostima koje su nam dostupne, kao kad možemo nahraniti gladne golubove u zimskim danima, posmatrati ih kako se bore za svaku mrvicu kruha. Uspjeh je uspjeti i u teškim vremenima ostati nasmijan. Jer na kraju šta imamo od života – par trenutaka sjaja i svakodnevnicu borbe u kojoj je svaki dan isti, u kojem iza svakog ćoška očekujemo neki novi udar ili stres. To nije život. Život nije ono što neko misli ili nam kaže da misli. Život je kada spoznamo da mi možemo svaki momenat sebi učiniti radosnim, a da to pri tom nema nikakve veze sa svim ljudima koji nas okružuju, niti sa bilo kim pojedinačno. Jer ako se vežemo za tuđa osjećanja i iskustva – onda će naš unutarnji svijet biti obojen bojama ljudi koji imaju svoja iskustva i koji nam ne mogu reći šta je za nas ispravno ili pogrešno. Prepustit ćemo se njihovim mislima i osjećanjima na sličan način kao kad se dijete prepusti volji roditelja, a pri tom ćemo ostati zarobljeni sami u sebi, jer tuđe iskustvo i mišljenje nam nikada ne može dati odgovor o tome šta mi istinski želimo, o tome čemu duboko u sebi težimo i na koji način želimo tamo gdje želimo i da stignemo.
Svaki čovjek je potpuno različita individua- SVEMIR za sebe. Zato je pogrešno slijepo slušati bilo koga ko nam daje recept za naš uspjeh. Bilo koga ko nam nameće svoja rješenja, a ne zna šta želimo ili šta pri tome osjećamo. Možda nam terapeuti mogu pomoći da dio strahova iščitamo i osvijestimo, ali niko nam ne može reći koji put je najbolji za nas. To moramo sami izabrati. Radi toga nam je opet potrebna mudrost. Mudrost da prepoznamo šta zaista možemo iskoristiti od ponuđenih rješenja, a koja iskustva ćemo opet morati sami izabrati da bismo osvijestili šta nam je istinski potrebno za naš uspjeh u životu. Pod uspjehom pri tome ne podrazumijevam niti je ikada bio uspjeh ono što je viđeno očima drugih ljudi. Uspjeh je uzeti od života onoliko koliko nam je zaista potrebno da bismo ostvarili najveći mogući lični rast uz minimalan mogući napor. Ekonomija kao nauka je ovaj princip genijalno prepoznala, kada je rekla da je uspješan rezultat u poslovanju ostvariti maksimalan dobitak uz minimalna ulaganja.
Predlažem da svako u nauci kojom se bavio nađe odgovore na životne poteškoće. S obzirom da sam ja završila mnoge edukacije iz ličnog rasta i razvoja, kao i Ekonomski fakultet u ovim sferama prepoznajem principe za vlastiti život koji mi mogu biti alat za uspjeh i rast. Principe sam preradila i povezala s drugim oblastima kako bih izvukla najveću korist od svakog. Princip produktivnosti kaže da možemo povećati rezultat ako mudro uložimo rad, resurse, s ciljem da sa istom količinom rada proizvedemo maximalan output. Kad kažem sa istom količinom, mislim na činjenicu da dvije osobe u istom vremenskom periodu sa istom količinom resursa proizvedu različite količine dobara. Ovo je fenomen o kojem bi se mogla ispisati cijela knjiga, jer se može povezati sa cjelokupnim profilom jedne osobe, sa psihološkim performansama, ali posebno sa duhovnim stanjem. Kako je moguće da sa istom količinom uložene materije dobijemo različite količine te iste materije ? Da li se pitamo zašto je ovo ovako? Ovo ovisi od ukupnih psiholoških karakteristika jedne osobe, od vanjskih okolnosti , ali posebno i od unutrašnjih – spoznajnih apsekata i resursa u nama o kojima se malo govori. U svojoj spoznaji sam shvatila da su ovi posljednji zapravo i najvažniji i da ukoliko zaronimo u sebe, bez potrebe da objašnjavamo zašto je društvo u kojem živimo takvo kakvo je, bez potrebe da druge kritikujemo jer nam „onemogućavaju“ vlastiti razvoj, bez potrebe da se pitamo kako ćemo uspjeti u društvu koje ne daje dovoljne šanse mladima i obrazovanima – možemo doći do odgovora koji će nam PROMIJENITI ŽIVOT bez mijenjanja vanjskih faktora!